Jedan čovjek je čekao vlak. U čekaonici je bilo 10 ljudi. Počeo je glasno pričati zgodu iz svog života tako da je svi jasno čuju. Kada je ispričao doživljaj, svi okupljeni su se počeli glasno smijati jer je doživljaj bio jako smiješan, a nekima su čak i suze potekle.
Nakon toga, taj je isti čovjek ponovno započeo prepričavati isti doživljaj. Tada se nasmijalo samo nekoliko ljudi. Ne obazirući se na ostale, opet je počeo prepričavati isti događaj, a nakon trećeg puta skoro se nitko nije smijao.
Bez obzira na to on je nastavio i dalje ponavljati istu priču, sve dok se neki ljudi nisu počeli odmicati od njega jer im više nije bio zanimljiv, štoviše, bio im je naporan.
Kada su se svi prestali smijati i odlaziti u krajnje dijelove čekaonice, čovjek stade i reče im: “Evo, vidjeli ste sada da i smiješni događaji nisu više smiješni kada ih čujete mnogo puta uzastopno, zar ne?
Pa vas sada želim pitati, kako možete biti stalno zabrinuti zbog istih problema?”